Šta je PLA?
Polimlečna kiselina, takođe poznata kao PLA (Polylactic Acid), je termoplastični monomer dobijen iz obnovljivih organskih izvora kao što su kukuruzni skrob ili šećerna trska ili pulpa repe.
Iako je ista kao i prethodna plastika, njena svojstva su postala obnovljivi izvori, što ga čini prirodnijom alternativom fosilnim gorivima.
PLA je i dalje ugljično neutralan, jestiv i biorazgradiv, što znači da se može potpuno razgraditi u odgovarajućim sredinama umjesto da se razbije u štetnu mikroplastiku.
Zbog svoje sposobnosti raspadanja, obično se koristi kao materijal za pakovanje biorazgradivih plastičnih vrećica, slamki, čaša, tanjura i posuđa.
Mehanizam degradacije PLA
PLA se podvrgava nebiološkoj degradaciji kroz tri mehanizma:
Hidroliza: Esterske grupe u glavnom lancu su razbijene, što rezultira smanjenjem molekularne težine.
Termička razgradnja: složena pojava koja rezultira stvaranjem različitih spojeva, kao što su lakši molekuli, linearni i ciklični oligomeri različite molekularne težine i laktid.
Fotodegradacija: Ultraljubičasto zračenje može uzrokovati degradaciju. Ovo je glavni faktor koji polimliječnu kiselinu izlaže sunčevoj svjetlosti u plastičnim, ambalažnim kontejnerima i filmskim aplikacijama.
Reakcija hidrolize je:
-COO- + H 2 O → -COOH + -OH
Brzina razgradnje je veoma spora na temperaturi okoline. Studija iz 2017. pokazala je da PLA nije doživio nikakav gubitak kvaliteta u roku od godinu dana u morskoj vodi na 25 °C (77 °F), ali studija nije mjerila razgradnju ili apsorpciju vode polimernih lanaca.
Koje su oblasti primjene PLA?
1. Roba široke potrošnje
PLA se koristi u raznim robama široke potrošnje, kao što su posuđe za jednokratnu upotrebu, torbe za kupovinu u supermarketima, kućišta kuhinjskih aparata, kao i laptop i ručni uređaji.
2. Poljoprivreda
PLA se koristi u obliku vlakana za konopce od jednog vlakna i mreže za kontrolu vegetacije i korova. Koristi se za vreće s pijeskom, saksije za cvijeće, trake za vezivanje i užad.
3. Medicinski tretman
PLA se može razgraditi u bezopasnu mliječnu kiselinu, što ga čini pogodnim za upotrebu kao medicinska oprema u obliku sidara, vijaka, ploča, klinova, šipki i mreža.
Četiri najčešće moguće situacije ukidanja
1. Reciklaža:
To može biti hemijsko ili mehaničko recikliranje. Galaxy je u Belgiji pokrenuo prvo pilot postrojenje za hemijsko recikliranje PLA (Loopla). Za razliku od mehaničkog recikliranja, otpad može sadržavati različite zagađivače. Polimlečna kiselina se može hemijski dobiti kao monomeri termičkom polimerizacijom ili hidrolizom. Nakon prečišćavanja, monomeri se mogu koristiti za proizvodnju sirovog PLA bez gubitka svojih originalnih svojstava.
2. Kompostiranje:
PLA se može biorazgraditi u industrijskim uslovima kompostiranja, prvo hemijskom hidrolizom, zatim mikrobnom digestijom, i konačno razgraditi. U uslovima industrijskog kompostiranja (58°C (136°F)), PLA se može djelomično (oko polovine) razgraditi na vodu i ugljični dioksid u roku od 60 dana, dok se preostali dio nakon toga razlaže mnogo sporije, ovisno o kristalnosti materijala. U okruženju bez potrebnih uslova, raspadanje će biti vrlo sporo, slično nebiološkoj plastici, koja se neće potpuno razgraditi stotinama ili hiljadama godina.
3. Spaljivanje:
PLA se može spaliti bez proizvodnje hemikalija koje sadrže hlor ili teških metala, jer sadrži samo atome ugljenika, kiseonika i vodonika. Spaljivanje otpadnog PLA će proizvesti 19,5 MJ/kg (8368 btu/lb) energije bez ostavljanja ostatka. Ovaj rezultat, zajedno s drugim nalazima, ukazuje da je spaljivanje ekološki prihvatljiva metoda za tretman otpadne polimliječne kiseline.
4. Deponija:
Iako PLA može ući na deponije, to je najmanje ekološki prihvatljiv izbor jer se materijal sporo razgrađuje na sobnoj temperaturi, obično jednako sporo kao i druga nerazgradiva plastika.
Vrijeme objave: 20.11.2024